Plivi nije dovoljno što ušćem pravi vodopad, nego se i širi, čineći dva jezera, Malo i Veliko Jezero se nalazi 5 km od Jajca. Put će nas voditi pokraj kupališta, idiličnih izletišta, arhetipski lijepih pejzaža… Na malom Plivskom jezeru pažnju će nam privući niz ljupkih vodenica, izgrađenih u turskom periodu koje Jajćani kolokvijalno, vjerovatno od milja, zovu ‘mlinčići’. No, ljepota ovdje ima i praktičnu primjenu. Jezerska voda posjeduje visoku specifićnu gustoču, pa je pogodna za bavljenje sportom – kajakom, kanuom, vesljanjem… Iz tog razloga je na Plivskom jezeru 1963. God održano 7. Evropsko i Svjetsko prvenstvo u kajaku i kanuu na mirnim vodama. Valja spomenuti i raznovrsnost riba koje naseljavaju jezero (potočna i kalifornijska pastrmka, lipljen, šaran, linjak,…) zbog čega je jezero  atraktivno za ribarenje. Jezero natrkriljuju stijene, brda i brdašca obrasla šumom, pa je ovaj kraj zgodan i za planinarenje, brdski biciklizam, ili naprosto šetnju i uživanje u prirodi dalje od vode.

Rijeka Pliva. Izvor Plive javlja se u sjeveroistoćnom podnožju Vitoroga, na visini od 481 m. Dva izvora su bliska a treći se javlja 400 m prema sjeveru (u pravoj liniji) i stvara izvanredan prizor. Temperatura vode je od 8-10 stepeni celzijusa. Obilje vode, koja izvire iz krečnjaćkih njedara i to tiho, bešumno, a sa udaljavanjem od izvora povečava brzinu i postaje bućna i zapjenušana. Oko izvora se nalazi veliki broj starih vodenica koje predstavljaju atrakciju i privlaće veliki broj izletnika. Miris cvijeća i zelenila, čistoća zraka i konačno, nevjerovatna bistrina vode su neponovljivi.

Rijeka Ugar je desna pritoka Vrbasa. Izvire pod obroncima Vlašića i u velikom padu dubi kaskadno korito, stiješnjeno kamenim blokovima, sabirući usput vode iz mnoštva potoka, vododerina i planinskih vrela. Tu, u svom gornjem toku, sa svakim novim kilometrom koji rijeka prođe u svom izlomljenom toku, Ugar kao da se nadima, bubri i širi u sve većim virovima, u čijoj pjeni i zelenim bentovima utočište nalazi ugarska pastrmka, svijetle, gotovo srebrnkaste pigmentacije, posute peludom malih oranž tufnica. Društvo joj prave valjkasti pijori zlatastih trbuščića i pokoji mramorisani pešić, što često završi u čeljustima kao iskri brzih pastrmki.Na mjestu gdje se magistralni put Travnik – Kneževo – Banja Luka sastaje sa rijekom, a borovi i smreke postepeno ustupaju mjesto bukvi i grabu, Ugar se smiruje i ulazi u blagu pastoralnu dolinu, tekući lagano ka istoku i svojoj majci Vrbasu. Usput, prima sa desne strane dvije moćne vode, Ilomsku i Kobiljsku rijeku, i tako ojačan, i kisikom bogato prokrvljen, nakon desetak kilometara mirnog toka kroz livade i rakite, Ugar polako počinje da dubi jedan od najljepših i najdivljijih kanjona u ovom dijelu Evrope.To je ujedno i mjesto gdje se Ugar napokon sastaje sa svojim strašnim imenom; gdje se pejzaž sažima, produbljuje i zatamnjuje – postaje kao garež, ugarak, kao Ugar, gdje poskok i medvjed zajedno piju vodu, gdje noć nastupa iznenada i bez sutona, kao crni mjehur, narastao od tamnog soka.